Surdulica
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Kremansko prorocanstvo

Go down

Kremansko prorocanstvo Empty Kremansko prorocanstvo

Post  Simonovic Wed Jan 28, 2009 7:08 am

Na ovim prostorima nije bilo većih proroka od Miloša i Mitra Tarabića iz Kremana.

Ono što su prorekli to se i ostvaruje što ukazuje na to da je dar koji su imali od Boga.

Sve što su prorekli ostvarilo se. Dio njihovog proroštva ostvaruje se danas, a deo će se tek ostvarit.

Dva nepismena seljaka iz Kremana, pod planinom Tarom predvidjeli su sve značajnije događaje prošlog vijeka:

Nisu govorili neodređeno i nejasno. Njihove poruke su nisu ostavljale nikakvu dilemu kada će se što dogoditi i kako.

Na pitanje prote Zaharija zašto toliko vremena provodi sam u šumi, Miloš bi odgovorio:

"Vidiš, moj kume Zarija, ja ti tamo u gori gledam... Gledam, sve vidim i čujem... Tako doznajem što će biti sa svima nama , ovijem narodom i ostalim svijetom... Kako ja to sve gledam i čujem , ne umijem ti ovijem jezikom objasniti... Ne znam koju riječ da nađem"

Na pitanje svog kuma Zaharija otkud on sve to zna, Mitar bi mu odgovorao:" Tako mi je kazato ".

Previdjeli su sve bitne događaje u Srbiji. Ovdje iznosim samo deo tih proroštava koja se odnose na događaje koji su poznati većini ljudi:

"Slušaj kume, pošlje prvog rata nestaće Austrije, te će Srbija biti velika ko carevina. Mi ćemo se združit s našom braćom"

"Nekoliko ljeta naš narod će živjeti u slozi, ljubavi i izobilju. No to neće dugo potrajati. Ući će u narod nekakva omraza te će sudovi biti puni parničara. Tužit će otac sina, brat brata, kum kuma. Onaj što bude na prestolju naše crevine, poginuće od dušmanske ruke. Za sobom će ostaviti udovicu i svoju nejačad. Na prestolje će doći njegov srodnik....

Na njegovo prestolje doći će dijete našeg poginulog cara i vladat će samo nekoliko dana....

Svu našu carevinu zaposjednuće tuđinska, dušmanska vojska, a cijela Jevropa biće pod vlašću krivog nekrsta.

Rusija jošte neće ratovati, ali čim dušmanska vojska krene na nju, ondakarće ona stupiti u boj. Ondaj će na njenome prijestolju vladati crveni car....

Rusija će se sjediniti sa carevima preko mora, te će š njima zajedno spalititaj krivi nekrst i osloboditi svo roblje Jevrope"


"Ondakar će biti mir, a čitavim svijetom iznićiće nove države, crne, bijele, crvene i žute. Izabrat će jedan izborni sud, te neće dati ljudima da ratuju jedni protiv drugih. Taj izborni sud će biti nad svijem carevima"

"Pošlje drugog velikačkog rata ljudi takom silom neće ratovati za dugo vremena... Biće ratova ali nekako malijeh; jopet će ginuti hiljade i hiljade ljudi, ali u tijem malijem ratovima , ali velikačkog neće biti;

Biće nekoliko ratova blizu carstva judejskoga, pa će, malo po malo i tamo nastupiti mir...

Sve te ratove i bune činiće velikačka carstva od svoje čiste zlobe i pakosti, a oni što budnu ratovali ubijaće jedni druge zbog svoje manite pameti"
Simonovic
Simonovic
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik

Posts : 262
Join date : 2009-01-14

Back to top Go down

Kremansko prorocanstvo Empty Re: Kremansko prorocanstvo

Post  Simonovic Wed Jan 28, 2009 8:04 am

Samo da napomenem da se original prorocanstva negde izgubio. Sva prorocanstva je zapisivao seoski prota. 1950. godine neki anonimni covek je pronasao neke papire na tavanu svog pradede, i daljim ispitivanjima je utvrdjeno da je ovo original. Te papire sira javnost nije videla, pa se i dalje sumnja u punovaznost.

Postoje neke price da jepravo kremansko proročanstvo nestalo još davno u fioci kralja Milana. I da ovo što se sada može naći su čisti falsifikati koje su napravili komunisti posle drugog svetskog rata što dokazuje jedno proročanstvo : "Spas srpskom narodu doneće znak koji se vidi kada se jabuka preseče na pola". Naravno kada se jabuka preseče na pola vidi se petokraka.

Odmah posle Drugog svetskog rata moj bivši zet Aleksandar Okolićanin bio je, navodno, osuđen prvo na smrtnu kaznu, a onda mu je ta kazna bila preinačena na 25 godina robije, pa na 20, a sve zbog toga što je kao mlad vojnik pričao po kasarni svojim drugarima o Kremanskom proročastvu.

U to vreme došla je vojska i ljudi u kožnim kaputima i počeli su da pretresaju kuću mog dede i mog strica, polubrata mog oca, čijom kćerkom u to doba je bio oženjen Aleksandar Okolićanin. Koliko se sećam, iz tih kuća odneli su bukvalno svaki pisani dokument, čak i moje dečje knjige - navodi dr Stojan Adašaveć iz Beograda, čovek čija je porodica imala prva izdanja „Kremanskog proročanstva”.

Inače, prvo izdanje „Kremanskog proročanstva” objavljeno je u Srbiji 1903. godine, dok se drugo pojavilo tek 1915. i bilo je, koliko se seća dr Adašević, veran prepis originala. „Obe te knjige bile su u mojoj familiji, jedna kod strica, druga kod dede.”

- Tek posle našeg silnog traženja i kukanja da nam vrate sve knjige koje su nam rekvirirali, vojska nam je neke vratila, ali među njima nije bilo nijednog izdanja „Kremanskog proročanstva”. Šta je danas s tim knjigama, pitajte one koji su vršili rekviziciju - kaže dr Adašević.

reportaza iz "blica"

Nekoliko reči o kremanskim prorocima. Miloš Tarabić (1809-1854) bio je glavni kremanski prorok. Po prirodi je bio povučen i ćutljiv i u selu su ga smatrali čudakom, a po nekim svedočenjima bolovao je od padavice (epilepsije). Umro je na svoj 45. rođendan. Njegov sinovac Mitar Tarabić (1829 - 1899) bio je komunikativniji, pa tako od njega potiče mnogo više svedočenja. Po Mitrovom pripovedanju, trideset godina pošto je Miloš umro, počeo je noću da ga posećuje i da mu odaje tajne budućih događaja. Mitar će kasnije sve te podatke dobijene s onog sveta pretočiti u predskazanja, začinjena legendarnim rečima ”Tako mi je kazato.


- Kazimirović je u knjizi pomenuo protin zapis o Mitrovom viđenju „sokoćala”: „Napraviće čoek sanduk i u njemu će biti neko sokoćalo s prikazima, a da neće umjeti sa mnom mrtvim da besjedi, brez obzira što će to sokoćalo biti blizu ovome drugome svijetu ko vlast do vlasi kose na svijem ljudskim glavama. Uz pomoć toga sanduka sa sokoćalom čoek će moći da vidi šta se svuđe na ovome zemaljskome šaru čini”. Ali, kaže Pjević, ima i nastavak koji se sigurno nalazi u original zapisu. Mitar je, naime, još kazao: „Najviše zla svome narodu naneće sokoćilo koga će narod, na nesreću, dobrovoljno unositi u svoje kuće”.

Mitar je uvek dolazio proti kada bi naumio da mu nesto kaze. Tako je i sada, gledao kako sneg kopni i veli svome kumu:

- Bog hoce da kazni ovaj narod, pa usred zime pusta ljeto.

- Bozja volja, kume! - uzvrati prota.

- Nije, nego je narod kvaran. Sude se dolje u varosi oko jedne kokosi i nekakvijeh korova i trnjina...Ne valja, nikako ne valja!

- A sta to ne valja, Mitre?

- Ne valja ono sto ce doci.

- Nesto mi mnogo zaobilazis - nasali se prota Zaharije.

- Strah me je da ti o tome i govorim - bojazljivo ce Mitar.

Malo se zamisli, i kada prota rece: - Kazuj!, on odgovori:

- Bice rata!

- Kada? - uznemiri se prota.

- U ljeto, onoga dana kada ljetnji snijeg budne obijelio cijela Kremna.

- Bogati, kume, otkud ti to sve znas?

- Tako mi je kazano - rece, i opet zacuta Mitar.

Njegov kum je bio svesteno lice i mogao je verovati da taj glas dolazi od Boga, ali Mitar je slusao neki drugi glas koji mu je sve "govorio". Nije znao otkud dolazi, ni kako ga cuje. Nije to znala ni nauka toga vremena, pa i danas se veoma malo zna. Ali, otkad covek misli, smatralo se da ono sto ne zna ne znaci da ne postoji. Bilo kako, ali to sto je tada, tih dana, govorio Mitar Tarabic, a pre njega njegov stric Milos, sve se obistinilo.

A evo kako je bilo:...

Vec tada, te 1876. godine, osmog juna, Kremna osvanuse pod snegom. Istoga dana knez Srbije Milan Obrenovic objavi rat Otomanskoj imperiji. Sa Pozeskog polja, Uzicka vojska krenu na dve strane: ka Javoru i ka Uvcu...

Oko cetiri sahata, da bi joste za vidjela stigo kuci, Mitar odstupi od sovre te se zajedno, pri ispracaju, nadjosmo u mojoj avliji.

Opazim ja, Mitar se zagledo nekud u visine, te primijetim da poluglasno broji odzake na nasijem kucama.

- Ama, kume, neces valjda u dundjerine - komedijam ja s njime, a on ce ko da nesto provjerava, ali onako tijo, sam za sebe:

- Jes, ima ih cetrnajest...

- Ima, hvala Bogu - uzvratim ja - a bice ih jos i vise.

- E, u tom je belaj, kume, sto nece - samouvjereno kaza Mitar.

- Neka Bog odrzi ovo sto se sadevo dimi, pa ce biti dobro - reknem mu ja.

- Kamo lijepe srece - odgovori on ozbiljno, a u ocima mu iskri neka cudna tuga.

- Vidis li, moj kume Zarija - produzi Mitar svoje kazivanje - ovih cetrnajest odzaka sto se sadevo iz njih lijepo dim vije?

- Vidim! - kazujem ja njemu.

- E, kume, doci ce vrijeme kada se vise nijedan odzak iz ovijeh kuca nee pusiti...Nagrnuce na ova tvoja gnijezda nekakva ognjena sila da od ovijeh kuca ni kamen na kamenu nece ostati.

- Cija ce to sila biti, kume Mitre?

- Sila gvozdenih kola i brace sto se izrodise u nebracu sto ce ici sa tijem kolima.

- Kada ce se to zgoditi? - upitah.

- Ti, kume moj, to neces dozivjeti, ali tvoji unuci oce.

To se stvarno i dogodilo!!

Dok je bio dete, Milos Tarabic se ni po cemu nije razlikovao od ostale dece ovoga kraja. Tek kasnije, u decastvu, primecivali su kako cuti, izdvaja se od seoskih drugova, zatvara u sebe i udaljava cak i od svoje blize porodice. U letnjim mesecima najradije je bivao sa velikim stadom ovaca, gore, na planini Tari. U Kremna ne bi silazio ni kada su najveci praznici, prilikom kojih se okupljalo citavo selo, narocito mladi. Tek poneki put bi obicnog, radnog dana, ali samo po mraku, sisao sa planine da uzme cistu preobuku, pa bi se jos pre izlaska sunca vracao na Taru. Zimske dane provodio je sam, izbegavajuci bilo kakvo drustvo.

U dugim januarskim i februarskim vecerima izlazio bi iz kuce u duge setnje do obliznje borove sume, u kojoj je nekada ostajao i po nekoliko casova.

Kao da nije osecao zimu, niti strah od vukova.

Ovakvo Milosevo ponasanje zabrinjavalo je ostale ukucane, bracu i sestre, a narocito majku, pa su ga, zbog toga, cesto zapitkivali sta radi u sumi i kako se ne boji studeni i kurjaka? Na ta pitanja obicno je davao kratke odgovore: "Da mi je zima - nije, jer me griju zvijezde." Ili: "Nece me vuci, i oni su bozje ovce."

Voleo je jedino da razgovara sa svojim mnogo mladjim kumom, tadasnjim bogoslovom, Zaharijem Zaharicem, koji mu je postavljao slicna pitanja i kritikovao ga sto se ne zeni. Milos bi mu, kao i drugima, davao iste odgvoore. Govorio bi da je on vencan sa nekim drugim carstvom, koje nije ovozemaljsko, te tako nece ni Bogu da kvari red.

Na pitanje mladog Zaharija zasto toliko vremena provodi sam u sumi, Milos bi odgovorio:

"Vidis, moj kume, Zarija, ja ti tamo u gori gledam...Gledam, sve vidim i cujem...Tako doznajem sta ce biti sa svima nama, ovijem narodom i ostalim svijetom...Kako ja to sve gledam i cujem, ne umijem ti ovijem jezikom objasniti...Ne znam koju rijec da nadjem."

Inace, ko ga ne zna, ne bi ga ni po cemu razlikovao od ostalih ljudi. Iako gorstak, imao je neobicno blag izraz lica, ali istovremeno i odlucan. Ostavljao je utisak veoma bistrog coveka, a vazio je za najvrednijeg u selu. Ono sto su ostali seljani radili po nekoliko casova, Milos je bio u stanju da zavrsi za nepun cas.

. . .

Kada je Milos Tarabic navrsio dvadeset godina, primeceni su prvi vidniji znaci njegovih prekognistickih sposobnosti.

Prvo predvidjanje bilo je - sopstvena smrt.

Tacno je prevideo i godinu svoje smrti, rekavsi to majci koja ga je cesto molila da se zeni.

"Cujes li ti, majko...Nemoj me cerati da se zenim! Ja se zeniti necu. Kada budnem navrsijo cetrdeset pet godina zivota, ondakar ces me ukopati, a zeniti me nikada neces."

Zbog te njegove odlucnosti da se ne zeni bila je veoma nesrecna njegova sestra Bosa, kojoj je jednom ljutito odgovorio:

"Ja se Boso, zeniti necu, a ti ces se udati. I udaces se dobro. Dobices i djecu, ali ce ti sve najmilije pomrijeti u cvijetu mladosti. Ondakar ces se sjetiti mene pa ces reci: 'E, jadna Boso, kamo lijepe srece da se nikad nijesam ni udavala'."

Ovo Milosevo predvidjanje sopstvene smrti i sudbine njegove sestre Bose u potpunosti se obistinilo.

- Umro je na svoj rodjendan, 6. februara 1854. godine, pozivevsi, kako je i kazao, tacno cetrdeset pet godina.

- Nekoliko godina posle njegove smrti, Bosi su poumirala sva deca. Ne mogavsi da prezivi ovu nesrecu, umrla je i sama po smrti poslednjeg, petog deteta. Njena lepa i imucna kuca ubrzo je zarasla u korov.

Cuvsi za prorokovanje Milosa Tarabica, koje mu zbog predvidjanja propasti dinastije Obrenovica nije bilo po volji, serdar posalje u Kremna dvojicu svojih konjanika da ovog vidovnjaka strazarno sprovedu u Cajetinu i da ga tu zatvore.

Posle nekoliko dana tamnovanja, serdar iznenada pozva Milosa Tarabica na razgovor, pa ga upita sta zna da mu prorekne o njegovoj sudbini.

- Nista dobro, Gospodaru. Ti ces umrijeti od gladi - odgovori mu Milos.

Da bi omalovazio Tarabica, jer mu ovaj bese izrekao lose prorocanstvo pred citavom njegovom svitom, osioni velmoza se stade smejati, pa mu rece:

- E, kada si takav bozji coek i prorok, pogledaj dolje u avliju! Vidis li tamo onu suzdrebnu kobilu?

- Vidim - odgovori Milos.

- Deder mi onda proreci kakvo ce zdrijebe ona ozdrijebiti? Musko, jal zensko? Ako ne pogodis, ode ti glava - zapreti serdar.

- Gospodaru, ova kobila ozdrebice zensko zdrijebe, koje ce imati kracu zadnju desnu nogu. Ako tako ne budne, slobodno mi skini glavu.

Iznenadjen ovakvom sigurnoscu Milosevog odgovora, Micic naredi svojim slugama da ovu kobilu ubiju i raspore. Tako i ucinise. I, kada zdrebe bi izvuceno iz njene utrobe, svi ugledase zensko mladunce s kracom zadnjom desnom nogom.

. . .

Kada je 1842. godine doslo do dinastijske promene, Jovan Micic krenu sa svojom gardom ka Kragujevcu da brani kneza Milosa Obrenovica. Na tom putu ga uhvate, vezu i sprovedu u Beograd. Iz Beograda je, sav u okovima, sproveden u Gurgusovacku kulu, u kojoj je umro od gladi 27. decembra 1844. godine.
…………….
Simonovic
Simonovic
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik

Posts : 262
Join date : 2009-01-14

Back to top Go down

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum