Surdulica
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

O Književnosti

Go down

O Književnosti Empty O Književnosti

Post  Admin Thu Feb 05, 2009 1:04 pm

Književnost, termin nastao od reči knjiga, predstavlja prevod strane reči literatura i njen je najbliži sinonim. Termin literatura potiče iz latinskog jezika od reči littera – slovo, nastao prevođenjem grčke reči sa istim značenjem γραμματικη (τεχνη) od γραμμα – slovo.

Termin književnost upotrebljen u užem značenju označava umetničku književnost (beletristika, lepa književnost). Upotrebljen u širem značenju, termin književnost odnosi se i na dela nastala u procesu proučavanja književnosti, odnosno obuhvata i tekstove koji pripadaju književnoj kritici, književnoj istoriji i teoriji književnosti, koje zajedno sa metodologijom proučavanja književnosti konstituišu nauku o književnosti.


Termin književnost upotrebljava se da označi jezičku umetnost, estetički vid jezičke tvorevine. Književna estetika pokušava da pruži merilo za razlikovanje umetničke reči od ostalih pojavnih oblika jezika.

Brojne su podele književnosti i kriterijumi na kojima se te podele zasnivaju: pripadnost određenoj epohi, periodu, pravcu, etničkoj zajednici, kulturno-geografskom području; kriterijum za podelu može biti i publika, kome je delo namenjeno; da li je autor poznat ili ne.

Polazeći od prirode samog dela, književnost se deli na književne rodove i vrste.

Široko je usvojena podela književnosti na tri roda:

* lirski,

* epski i

* dramski.

Književnost se može deliti i na:

* poeziju,

* prozu i

* dramu.

Književnost se najpre stvarala i prenosila usmenim putem. Ta vrsta književnosti naziva se usmenom ili narodnom književnošću. Od samih svojih početaka književnost je u vezi sa mitom i religijom. Stvarajući mitove, čovek je pokušavao da objasni svet koji ga je okruživao. Sa razvojem kritičke svesti čovek postepeno prestaje da veruje u mitove i mitske priče. Tog trenutka mit postaje književnost.

Književnost se može podeliti na duže istorijskoknjiževne vremenske odseke, epohe:

* Drevni istok
* Antika

1. Helenska književnost
2. Rimska književnost

* Srednji vek
* Humanizam
* Renesansa
* Barok
* Klasicizam
* Prosvetiteljstvo
* Romantizam
* Realizam
* Modernizam

1. Esteticizam
2. Avangarda
3. Kasni modernizam
4. Postmodernizam


Izvor: Wikipedia


















Epika

Epika je široko definisan žanr, koji pripoveda u kontinuiranom narativu život i dela herojske ili mitološke osobe ili grupe osoba. Na zapadu, Ilijada, Odiseja i Saga o Nibelunzima; i na Istoku, Mahabharata, Ramajana i Šahnama se obično navode kao primeri žanra.

Drama

Drama je žanr u književnosti, koji je nastao u četvrtom veku pre nove ere, za vreme antičke Grčke i koji se i danas razvija. Drama je književno delo, koje uglavnom služi javnom izvođenju u pozorištu. Tokom 18. i 19. veka, opera je nastala kao kombinacija drame, poezije, i muzike. Osnovne podvrste drame su: tragedija, komedija i drama u užem smislu, koje se prvo pojavljuju nekoliko vekova pre naše ere. Starogrčka drama je prema legendama nastala za vreme verskog festivala, kada se jedan pevač odvojio od zbora i počeo pevati sam. Grčka tragedija se u glavnom bavila poznatim istorijskim i mitološkim temama. Tragedije su, slično kao i danas, radovi ozbiljnijeg i težeg karaktera i tiču su se uglavnom ljudskih tragičnih sudbina. Za razliku od njih, komedije su većinom vedrijeg karaktera i gotovo uvek imaju sretan završetak. Grčki festivali drame bili su tamkičarskog tipa, a pisci su se za takmičenje pijavljivali sa tertalogijama: tri tragedije i jednom komedijom. Najpoznatiji antički dramski pisci su Eshil, Sofokle i Euripid, kao i komediograf Aristofan. Drama se naziva najkomplikovanijim proznim rodom, jer se nalazi između književnosti i pozorišta.

Izvor: Wikipedia
Admin
Admin
Admin
Admin

Posts : 1032
Join date : 2009-01-13
Age : 32
Location : Surdulica

https://surdulica.forumotion.com

Back to top Go down

O Književnosti Empty Re: O Književnosti

Post  Admin Thu Feb 05, 2009 1:05 pm

Poezija

Poezija je poseban žanr u književnosti, gde je pesnikova poruka izrečena kroz stihove. Pesma obično sadrži niz stilskih figura, uključujući rimu, metaforu, poređenje, gradaciju, hiperbolu, itd. Smatra se da je poezija najstarija vrsta književnost. Rani primeri su Sumerski "Ep o Gilgamešu", delovi Biblije i radovi Homera.

Proza

Proza (lat.) - predstavlja pisanje u nevezanom, slobodnom slogu, tj. slogu bez ritma i rime, za raliku od poezije.
Obično se dijeli na: pripovjednu, naučnu i besjedničku prozu.



Izvor: Wikipedia
Admin
Admin
Admin
Admin

Posts : 1032
Join date : 2009-01-13
Age : 32
Location : Surdulica

https://surdulica.forumotion.com

Back to top Go down

O Književnosti Empty Re: O Književnosti

Post  Admin Thu Feb 05, 2009 1:09 pm

Antika

(nem. Antike, antik, od fr. antique, lat. antiquus – starinski, drevni) je termin koji označava period evropske političke i kulturne istorije u kojem su vodeću ulogu imale stara Grčka i Rim.

Starogrčka civilizacija se prostirala na prostorima današnje Grčke, Male Azije, Sicilije, južne Italije, a kasnije i u Egiptu, Siriji i Indiji. Pošto se starogrčka civilizacija ne može ograničiti samo na Grčku niti samo na Grke, pogodniji su stgr. nazivi Helada i Heleni.

Antika obuhvata period od preko 15. vekova, od 1000. st.e. do 500. n.e., između pada zapadnog Rimskog Carstva (476) i zatvaranja paganskih filozofskih škola u istočnom, Justinijanovom carstvu.

Antička književnost, koja je nastala u Heladi, a nastavljena u Rimu, predstavlja, pored Biblije, temelj na kome se razvila evropska književnost.

Njen uticaj je poseban i značajan i zbog toga što antička književnost prva ističe književnosti svojstvenu «estetsku funkciju», dok su u isto vreme egipatski i biblijski tekstovi primarno sveti tekstovi. U staroj Grčkoj učinjen je zaokret od mitologije prema filozofiji i nauci. Novi način mišljenja, kritički, bio je suprotstavljen mitskom. To je omogućilo da se iz mita odvoji književnost.

Sa stanovišta svetske književnosti to je epoha koju konstituiše kontinuirani razvitak dveju velikih književnosti, helenske i rimske.

Uobičajeno je da se antička književnost deli na

* helensku književnost i
* rimsku književnost,

iako se ovakvom podelom prekida istorijski sled, jer su u dugom periodu obe književnosti postojale uporedno.

Rimska književnost se razvila na temelju i nasleđu razvijenije helenske književnosti.

Miloš Đurić deli helensku književnost na dva perioda:

* klasični i

* poklasični.

Poklasični period književnosti deli na

* aleksandrijski period helenske književnosti i

* rimski period.


Helenska književnost obuhvata književno stvaralaštvo koje započinje Homerovim epovima oko 8. veka p.n.e., a završava se okvirno 529. godine nove ere, kada je vizantijski car Justinijan zatvorio Platonovu Akademiju u Atini, poslednju filozofsku školu u antici. Helenska je književnost ne samo presudno uticala na formiranje rimske književnosti, nego je izvršila ogroman uticaj i na celokupnu potonju evropsku književnost, kako u tematici tako i u oblikovanju gotovo svih književnih vrsta. U vremenskom rasponu od trinaest vekova u antici – osam pre nove ere i pet nove ere – stvarali su mnogi pesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi rodom bili Grci: osvajanja Aleksandra Velikog proširila su grčku civilizaciju van granica Helade, te su glavni gradovi Aleksandrovih naslednika – Aleksandrija, Antiohija i drugi – postali veća središta grčke civilizacije od starih grčkih polisa. Nastanak Homerovih epova, Ilijade i Odiseje, koji se stavlja oko 800. st. e., obično se uzima za početak helenske književnosti. Međutim, ti su epovi rezultat duge usmene tradicije. Pretpostavlja se da je doseljavanje starogrčkih plemena na Balkansko poluostrvo završeno oko 1000. st.e. i da je tada započelo njihovo naseljavanje po gradskim naseljima.

U 7. i 6. v. st. e. dolazi do razvoja grčke lirike (Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar). U 5. i 4. veku st. e. razviće se tragedija. Najznačajniji predstavnici su Eshil, Sofokle i Euripid. Komedija se kao književna vrsta razvila nakon tragedije. Najznačajniji komediograf bio je Aristofan.

Značajan doprinos svetskoj književnosti dale su i helenska filozofija (Platon, Aristotel), istoriografija (Herodot, Tukidid) i retorika (Isokrat, Demosten, Gorgije).

Poraz u bici kod Heroneje 338. st. e. i gubitak političke samostalnosti helenskih-gradova država i njihovo potpadanje pod vlast Makedonije, vladavina i osvajanja Aleksandra Makedonskog (336 – 323. st.e.) označavaju početak središnjeg razdoblja antike, koje se najčešće naziva helenizam (termin istoričara G. Drojzena prema starogrčkom ελληνισμος – podražavanje helenskom načinu života; prihvatanje helenske civilizacije; korišćenje čistog grčkog jezika i stila). To je omogućilo širenje helenske kulture na prostoru od Sicilije do Indije, od Nubije do Bosfora i Skitije. Javljaju se nova kulturna središta, Aleksandrija u Egiptu, Pergam u Maloj Aziji. U velikim bibliotekama u Aleksandriji i Pergamu, pored sakupljanja i čuvanja rukopisa, započet je rad na onome što danas nazivamo filologijom i istorijom književnosti.

U doba helenizma razvija se nova atička komedija (Menandar, Difil). Razvijaju se nove književne vrste. Posebno je popularna idila (Teokrit), kraća lirsko-epska pesma koja pruža idealizovanu sliku svakodnevnog života. Za kraj helenizma uzima se 30. st.e. kada je Rim zavladao Egiptom.


Rimska ili latinska književnost nastala je i razvijala se pod uticajem grčke književnosti. Stoga je vrednost rimske književnosti dvostruka. U njoj se ne ogleda samo razvitak rimskog društva, nego su se preko nje sačuvala i neka dela grčke književnosti, u prevodima i preradama. U mnogim književnim rodovima Rimljani su dostigli svoje grčke učitelje, a u satiri ih čak i nadmašili. Treba istaći da je većina latinskih pisaca rodom izvan Rima, štaviše jedan od začetnika rimske književnosti, Kvint Enije, pripada ilirskim doseljenicima sa Balkana.

Još neki rimski pisci nerimskog porekla su Grk Livije Andronik, Afrikanac Terencije, Gali Cecilije i Kornelije, Publilije iz Sirije, Seneka iz Španije, i drugi.

Rimska književnost može se podeliti u tri epohe:

* Preklasično doba: od početaka do 80. g. p.n.e.
* Klasično doba: od 80 g. p.n.e. do 120. g. n.e.
* Postklasično doba: od 120. god. n.e. do početka VI veka.

Mada je latinski i danas službeni jezik vatikanske države i njene internacionale, rimska književnost, kao pretstavnik helenističko-rimske kulture, prestaje da postoji konačnom pobedom hrišćanstva i doseljenjem novih naroda na Sredozemlje — Slovena, Arapa, Germana) i drugih.

Zajednička crta koja obeležava sve tri epohe rimske književnosti nije toliko otpor rimske reakcije protiv više grčke kulture i njenih naprednih ideja, nego pre svega borba između plebejaca i patricija, zatim između robova i gospodara — borba za bolji život.

Književni latinski jezik, kojim su se služili pisci, stvarali su rimske sudije i vojskovođe. U pravu Rimljani su bez sumnje pružili najviše dokaza o svojoj originalnosti, pa stoga kod rimskih pravnika nalazimo pravi izvorklasičnog latinskog jezika.

Prvi zapisi koji spadaju u rimsku književnost su Zakon na dvanaest ploča, a poslednji je Justinijanov Corpus iuris civilis Romani, čime se obuhvata period od blizu hiljadu godina (od sredine V veka p.n.e. do sredine VI veka n. e.). Zakonik na dvanaest ploča je najstariji spomenik rimske književnosti i glavni školski udžbenik starog Rima tokom nekoliko vekova u kome se mogu videti tragovi grčkog uticaja. Justinijanov Corpus objavljen je u novom Rimu, kad su slovenska plemena već zauzela veliki deo Balkanskog poluostrva i kad su se na obalama Sredozemlja počele obrazovati nove države. To je bio kraj Rimske imperije i robovlasništva. Tih godina je zatvorena Platonova Akademijau Atini, vidan dokaz pune pobede hrišćanstva.

Već najstarije delo rimske književnosti, Zakon dvanaest tablica, rezultat je borbe narodnih masa protiv patricija: narod je konačno primorao gospodu da se napišu i objave propisi običajnog prava, po kojem su patriciji sudili plebejcima. Ali trebalo je zatim više od jednog i po veka da čuveni Apije Klaudije (oko 300 g. p.n.e.) pređe na stranu naroda i učini da se objavi prvi rimski kalendar, iz kojeg je narod saznao dane kada rade patricijski sudovi. Borba protiv patricija trajala je dalje preko 200 godina, dok diktator Sulanije, koristeći Marijevu reformu o uvođenju profesionalne vojske, oko 80. g, nije obezbedio isključivu vlast Senata, obesnažio narod i njegove tribune, pobio demokratske borce i vođe i ugušio ustanak u Grčkoj, pripremajući razbijanjem republikanskog državnog aparata put principatu i monarhiji. Posle Sulanijeve diktature i ugušenja Spartakove bune nestaje i Rimska republika.

Drugu epohu obeležavaju imena kao što su Ciceron, Cezar, Lukrecije, Katul, Avgust, Mecena, Vergilije, Horacije, Seneka i Tacit. Dok Lukrecije razbija verske okove i slavi Epikura i njegovo materijalističko učenje kao spasitelja čovečanstva, Vergilije slavi rimski imperijalizam i "Avgustov mir", a Seneka propoveda bratstvo i jedinstvo svih ljudi i svih naroda. Ipak, u ovoj epohi vladari bar prividno dele vlast sa Senatom i patricijima, oslanjajući se na vojsku i činovnike. Ovoj epohi pripadaju najvažnija dela rimske književnosti u stihu i prozi, pa se stoga zove i Klasična epoha.

Treća, poklasičnu epoha započinje Hadrijanom, koji potiskuje Senat, radeći u korist kolonata i na štetu robovlasničkih latifunda, i otvara širom vrata kulturnijem Istoku, gde se sve češće javljaju znaci otpora protiv Rimske imperije. U toj epohi hrišćanstvo čini prethodnicu porobljenih masa u borbi protiv Rima. Ono pokreće robove, naročito u istočnom delu Carstva. Ali i ovog puta, kao pod Sulom, borba se završava porazom naprednih snaga: hrišćanstvo seda na carski presto, a narodne mase traže nove, pouzdanije spasitelje. Započinje srednji vek i u kome će hrišćanska Crkva imati neograničenu vlast, naročito na romansko-germanskom zapadu gde je ona glavni pretstavnik feudalizma. Sloveni su prvi u tadašnjoj Evropi koji, rušeći povlašćeni položaj grčkog i latinskog jezika, organa hrišćanstva, stvaraju svoj književni jezik i na taj način postaju vesnici nove demokratije. Latinski Rim odupire se još i danas uvođenju slovenskog narodnog jezika u katoličku crkvu. Ta borba traje preko hiljadu godina.
Izvor: Wikipedia
Admin
Admin
Admin
Admin

Posts : 1032
Join date : 2009-01-13
Age : 32
Location : Surdulica

https://surdulica.forumotion.com

Back to top Go down

O Književnosti Empty Re: O Književnosti

Post  Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum